Vanjsko prezimljavanje sukulenata

[Sedum]

Na ovom forumu je dosad formalno prikazana uglavnom toplinska otpornost pravih kaktusa na mrazove većinom iz inozemnih navoda, dok su stvarna domaća iskustva, pa zimski utjecaj vlage i bazično-vapnastog tla kod ostalih sukulenata uglavnom neobradjeni. Kako se već kroz 4 desetljeća bavim vanjskim uzgojem kaktusa i najviše tzv. 'ostalih sukulenata' u nepovoljnim uvjetima na granici preživljavanja (Zagreb-centar 8a, Sesvete 7b, nutarnji Vinodol 8a i burna Baška 8b), nastojim tu ukratko prenesti svoja iskustva kao pokazatelj za druge mladje da suvišno ne lutaju. Najotporniji su na mokre mrazove: Od pravih kaktusa veliku vlagu pri mrazu mi najbolje podnosi kanadska Opuntia fragilis (do -25C), a od inih sukulenata sibirski Sedum spectabile (-25), pa Yucca smalliana (-22), Agave univittata (-17) i hibridni Aeonium X cyclops (-15).

Ostale poluotporne koje prezime vani uz manje vlage: Opuntia humifusa i Op. phaeacantha (do -20), Op. compressa, Op. polyacantha (-17), razne ine Opuntie, Carpobrotus acinaciformis i Ag. americana (-12), Cereus peruvianus, Stetsonia coryne, razni Tephrocactus, razni Aeonium, Aloe saponaria, Agave megalacantha, Ag. ingens, Ag. milleri, Ag. weberi, ...itd. (-10). Niz drugih koje inozemni popisi često navode kao otporne na mraz, kod nas zbog bazičnog tla nisu uspjele vani u vrtu jer loše podnose vapneni krš i vlagu (mogu samo u tegli na umjetnoj kupovnoj zemlji): npr. Agave utahensis, Ag. parryi, Aloe aristata, Al. polyphylla, razni Echinocereus, Corypantha, Pediocactus, Pterocactus i drugi kaktusi (osim Opuntije) ...itd.

Za takve poluotporne vrste koje načelno podnose mraz ali ne i vlagu, ako prezime vani je rješenje da se postave uz južni ili jugozapadni zid pod sezonskom nadstrešnicom protiv kišurina i snijega ujesen i zimi. Gore spomenute najotpornije na hladnu vlagu ne trebaju ni toga, ali je nužno potrebno da su ljeti stalno na direktnom i obilnom suncu (ne u polusjeni) - jer tako ojačaju pa lakše izdrže zimu, dok isti primjerci iz sjene lakše promrznu uz blaži mraz (uz puno sunca dobiju gušći sok s više šećera i sluzi što zimi djeluje kao prirodni antifriz protiv mraza).

Dodatna napomena: pri izboru otpornih vrsta kaktusa i sukulenata treba uvijek za vanjski uzgoj uzeti tipični (prirodni) varijetet jer je takav obično za 2C do 5C otporniji nego čudni i šareni vrtlarski kultivari. Npr. u odnosu na prirodni tip, za vanjski vrtni uzgoj su manje otporni kvrgavi Cereus peruvianus - cv. monstruosus, pa šarena Agave americana - cv. marginata i mediopicta, te slični umjetni oblici: Ovi kod nas mogu vani prezimiti bez štete samo na južnim dalmatinskim otocima i kod Dubrovnika, a prirodni tipovi i sjevernije.

 

[damir]

kod mene bez problema prezimljuju sljedece vrste

opuntia fragilis,humifusa,compressa,phaeacantha camanchica,(imbricata na proljece ide van). ne smeta im ni led ni voda po zimi.
yucca recurvifolia,filamentosa. rostrata uvenula zbog neotpornosti na visak vode preko zime,istrunila.
imam jos brevifoliu i elatu koje planiram na proljece posadit na vani. elata bi mogla, al brevifolia....
sedum, jel znas mozda za nju jel ju iko pokusao uzgojiti na vani il u dalmaciji il negdi na kontinentu. iz mog 5god iskustva s njom, jako "naporna" za uzgoj,ne podnosi presadjivanje,pa kad se presadi nece da raste po par mjeseci. pa onda opet krene. u planu mi je nabavit jos i ove koje bi mogle bit dobre za nase klimatske uvjete
glauca
faxoniana
thompsoniana
te mozda jos koju isto s otpornoscu oko -20ak C

jedna mala agave utahensis kaibabensis mi je prezivila jednu zimu na vani a bila je velicine kutije sibica,dok druga malo veca, ista taka istrunila u zoni rasta korjena,opet od viska vode. sad je ta mala visine 15ak cm i sljedece godine ide van trajno u zemlju, te parryi i utahensis eboryspina. uz dobru drenazu u komadom stakla iznad preko zime da se smani visak vode bi mislim mogle dugo poziviti.

[Veruda]

Dodatna napomena: pri izboru otpornih vrsta kaktusa i sukulenata treba uvijek za vanjski uzgoj uzeti tipični (prirodni) varijetet jer je takav obično za 2C do 5C otporniji nego čudni i šareni vrtlarski kultivari. Npr. u odnosu na prirodni tip, za vanjski vrtni uzgoj su manje otporni kvrgavi Cereus peruvianus - cv. monstruosus, pa šarena Agave americana - cv. marginata i mediopicta, te slični umjetni oblici: Ovi kod nas mogu vani prezimiti bez štete samo na južnim dalmatinskim otocima i kod Dubrovnika, a prirodni tipovi i sjevernije.

Kod mene na jugu Istre Agave americane marginate vrlo dobro prezimljuju već najmanje 5 godina bez ikakve zaštite dok sam manju Agavu americanu mediopictu ipak pasivno štitio zadnju zimu od hladnoće.

Na slici su (od dole prema gore) četverogodišnja Aloe vera, mala A. americana mediopicta (druga zima), neka Opuntia, A americana marginata te obična Agave americana



Također, zadnju zimu preživio mi je i Cereus peruvianus - cv. monstruosus bez ikakve zaštite, imao je dosta teška oštećenja, ali se lijepo oporavio. Zadnju zimu imao sam minimalac od -7°C te podosta noći sa daljnjim minimalnim temperaturama između 0°C i -5°C

Na slici Cereus peruvianus - cv. monstruosus



Vjerujem da jug Istre (uz neke kvarnerske otoke) ipak zbog dosta nižih zimskih oborina od ostatka sjevernog Jadrana ima povoljne uvjete za rast nekih manje otpornih sukulenata.

Zimske oborine, obala (u mm)

[Sedum]

Najotpornija Agave univittata:  svoju prvu običnu agavu (A. americana) imao sam kao klinac u 'pitaru na volti' (otok Krk) već pred pola stoljeća, a potom sam se najviše vezao uz raznovrsne agave i aloje. Dosad sam u vanjskom prezimljavanju na Kvarneru i kopnenom zaledju isprobao pedesetak raznih agava, od kojih su mi na Krku i kod Crikvenice za oštrijih zima višeput promrzle npr. Ag. potatorum,  A. titanota, A. attenuata, A. angustifolia, A. ingens, A. macracantha, A. victoriae-reginae i još desetak ostalih osjetljivijih. Od navodno zimootpornih koje se preporučaju u literaturi i na netu da podnose jači mraz, većina tih su ipak bile manjeviše vani osjetljive na vlagu, snijeg i led. Takve stradaju već uz blaži mraz, ako nisu ozgora bar pasivno zaklonjene od viška vlage nadstrešnicom, staklom ili slično: npr. Ag. utahensis, A. parryi, A. weberi, A. megalacantha, itd. Razmjerno najotpornije na veću zimsku vlagu, snijeg i led bile su mi kroz niz godina: jednobojni tip Ag. americana L. i uskolisna-kruta Ag. striata Zucc. (= A. recurva Bak.), a nadasve od svih Ag. UNIVITTATA Haw. (= A. lopantha Schied.).

Ovu zadnju uzgajam već tridesetak godina i masovno se množi kao korov bez problema na Kvarneru i čak oko Zagreba. Bez posljedica listovi izdrže mraz do nekih -15C i korijen do -20C, prezimi živa uz obilne kiše, pod debljim višednevnim snijegom i u zaledjenim lokvama. Prošle 2 oštrije zime i više ranijih (20. stoljeće) uglavnom je uspješno prezimila vani na kiši, snijegu i ledu u toplijem centru Zagreba, a u hladnijim Sesvetama promrznu listovi ali se uspješno obnavlja novim mladicama iz otpornijeg korijena. U nepovoljnim uvjetima prejake suše ili mrazova, masovno potjera do desetak dugih podzemnih vriježa po 1 - 2m, na kraju kojih izrastu nove agavice. To je jedna od najjače bodljastih uskolisnih agava, odlikuje se usko-krutim smaragdnim listovima sa žutom srednjom prugom, odrvenjelim tvrdo-smedjim trnom na vrhu od 2-4 cm i nizom kukastih bočnih bodlja kao udice.

[trava]

Imam jednu malu A.univittatu,još nije premašila promjer od 15 cm,a već izbacuje 4 nova izdanka.Gledajući slike na internetu vidim da ima i oblik sa dugim uskim listovima,kao i šatirana var.Quadricolor.Ako sam dobro razumio ,Sedum tvoja je isto dugih listova?

[Sedum]

Većina od mojih dvadesetak biljaka Agave univittata su tipski uskolisni oblici s dugim krutim listovima poput bajoneta, širine tek 2-3 cm (u starosti do 4 cm). Ovaj mi je tip izrazito najotporniji na vlagu, mraz, snijeg i led pa jedini preživi u kopnenom zaledju uz slične uvjete kao npr. Yucca gloriosa, - a i najbrže se masovno množi. Oblici kraćih-širih i sočnijih listova širine 4-7 cm su tek poluotporni poput obične agave i to su uglavnom križanci kao var. viridis Kerch. (= A. univittata X ghiesbergtii) i var. spinosior Jacob. (A. univittata X xylonacantha), - a dobro prezime samo uz Jadran (ne na kontinentu). Najmanje je otporan vrtlarski šatirani var. quadricolor Hort. koji čak i na Kvarneru povremeno promrzne pa je za vanjski uzgoj prikladan samo južnije po Dalmaciji u zimzelenom pojasu.

Najotporniji uskolisni tip var. univittata je u vanjskom uzgoju skoro neuništiv poput korova. Za razliku od većine ostalih agava s kraćim zbijenim izbojcima, ova zbog svojih dugih vriježa poput žilavih konopa (1 - 2m) s visećim agavicama dosta podsjeća na Chlorophytim comosum (ali traži više sunca), pa se slično može uzgajati i kao slikovita visjelica u obješenim loncima, na vrhu stupova ili duž tjemena ogradnih zidova niz koje mu tada vise i pužu obješene mlade agavice. Od toga svake godine zamjenjujem po desetak mladica viška. Kod nas se ova rjedje može kupiti, a par starih većih primjeraka u bačvici nudi npr. rasadnik "Zrinjevac" u zagrebačkom Remetincu uz Jadranski most (s krivim imenom tzv. 'Agava americana' - tako oni zovu sve veće agave).

[Henoh]

Ovo su jako korisne informacije za naše klimatske uvjete sjevernog Jadrana i kontinenta (napose primjer Agave univittata). Naime, na dosta stranica o njezinoj otpornosti stoji da ne može izdržati puno u minusu. Moguće da je tomu razlog jer ju isto tako drže sinonimom za Agave lophantha koja ima ipak drugačiji izgled sa širim listovima.

[Yonex]

Moj fragilis ima neke fleke po sebi, ne znam od cega su ali ce se valjda izvuci. Ima dovoljno sunca i zalijem ga povremeno. Tek sledece godine ide u zemlju ako se oporavi.

[trava]

Ma jesu li A.univittata i A.lophantha ista vrsta ili nisu?

[damir]

te skupa s njima mislim da govorimo o istoj vrsti "agave lophantha lechuiguilla" ?? sedum, moze koja slika??

[Sedum]

Tzv. "agave lopantha lechuiguilla" je zastarjeli vrtlarski ričet tipa tutti-frutti, jer u znanstvenoj botanici je vrtlarska "lophantha" cijela grupa (stručno: tribus) od nekih 7 srodnih ali različitih vrsta s posebnom ekologijom i zahtjevima: To je približno kao da sve raznovrsne Trachycarpuse strpate u istu tzv. "Chamaerops excelsa". Čim iza latinskog imena vrste nema ime njenog izvornog autora (nego popularni engleski naziv) - onda je velika vjerojatnost da je njen naziv samo približno nabačen (onako po naški - idimi dodjimi) - nije bitno, samo da se proda jer su bogati vrtlari popularno važniji od proleterskih botaničara iz fakulteta i botaničkih vrtova.

Kao mlade biljke od 1-3 godine s rozetom ispod 10cm su Ag. lophantha, A.univittata i A. lechuiguilla prividno vrlo slične, ali se starije odrasle jasno razlikuju: Uz ine sitne botaničke detalje prava A. lophantha Schiede ima šire listove preko 5cm i mladice izbijaju dolje blizu odmah uz matičnu biljku, dok su kod A. lechuiguilla listovi uži ali jednobojni bez srednje žute pruge i obje stradaju od mraza već na desetak ispod nule. Naprotiv pravi (botanički) tip Ag. univittata Haworth ima od mladosti do cvatnje stalno uske listove ispod 4cm (uvijek sa žutom prugom), ali joj mladice izbijaju daleko od matične biljke na zmijolikim vriježama dugačkim po 1 - 2m (pa iz tegle vise kao Chlorophytum comosum), a u zrelosti su cvjetovi tamniji izrazito zlatnožuti (ne blijedo-krem).

Ja sam izvorni tip Ag. univittata dobio još pred tridesetak godina kao originalni uzorak iz žive terenske populacije preko Utah Botanical Gardens iz Salt Lake City (USA) i ta mi je matična biljka još živa, a poslao ju je razmjenom dr. znanosti i specijalist za grupu Agavaceae (inače pravi crveni Indios), nedavno je umro. Mislim da je ta kod mene s potomcima možda jedina izvorna Ag. univittata u našim krajevima, uz desetak mladica koje sam tu podijelio razmjenom. Ova s podmlatkom mi je izrazito najotpornija od tridesetak raznih agava na vlagu i mraz: osim na Krku i uz hladniji Vinodol na padini planine Bitoraj, još mi prezimljuje vani i u toplijem centru Zagreba, a stradale su mi mladice u najhladnijim Sesvetama tek za oštrijih mrazova prošle i pretprošle zime (do -18C). Trenutno još imam za razmjenu 3 slobodne vriježe s mladicama. 

Slike: Originalni pravi tip Ag. univittata Haw. sensu stricto non hort. iz USA (Austin) ne vrtlarska falš-lopantha, može se vidjeti na web-adresi [http://www.wildflower.org/gallery/result.php?id_image=11562], - a tu dolje u tegli desno je moja Ag. univittata Haw. non hort. (iz Utaha) i lijevo Ag. megalacantha koje sam obje poklonio Palmofanu: 

[palmofan]

Agave univitatta već ima podmladak kod mene, odvojio sam mladu mladu agavicu i posadio je u teglu sa zemljom kojoj sam dodao vapnenac, pošto je to izrazito kalcifilna biljka. Na proljeće je planiram posaditi u vrt, da vidim koliko je otporna kod mene.



Sedum, možete li mi napisati koje je podrijetlo Agave megalacantha, koju sam dobio od Vas? Na mnogim stranicama piše da je to zastarjeli naziv za nekoliko vrsta agava.

[Sedum]

Agave megalacantha Hemsl. sam dobio pred tridesetak godina 2 divlje biljke (+ 1 Ag. univittata) sabrane iz prirode i stigle preko Utah Botanic Gardens, Salt Lake City (USA) - ovo su potomci njihovih pelcera. Inače Ag. megalacantha (botanički tip) divlje raste u Arizoni i Nevadi, a pri uzgoju oko Sredozemlja je slično poluotporna kao i obična Ag. americana (ali sitnija) i meni podnese približno -10C do -11C. Drugo joj je ime (sinonim) još i Agave scolymus Berger, ali se ovo drugo dvoznačno ime u vrtlarstvu još rabi i kao sinonim za Ag. potatorum itd.

U službenomu botaničkom nazivlju po znanstvenim propisima se u načelu treba stavljati važeće najstarije latinsko ime koje je prvo objavljeno, bez obzira što se u primjenjenom vrtlarstvu-cvjećarstvu često isto ime olako navodi za razne slične vrste. Inače u znanstvenoj botanici ne postoje tzv. "zastarjeli" biljni nazivi - nego se baš službeno forsiraju najstariji poznati, a tzv. "novi" pomodni nazivi za ranije već postojeće i poznate vrste se smatraju nestručno-popularnim i nevažećima (osim za vrtlarstvo i popkulturu). U protivnomu bi se svatko važan, bogat i utjecajan mogao sjetiti da mijenja te nazive kako mu se prohtije.