Yucca aloifolia je kod nas u kontinentalnim uvjetima poluotporna, tj. većinom može prezimiti uz neku pasivnu zaštitu kao nadstrešnicu protiv vlage uz sunčani jugozapadni zid. Naprotiv je na jadranskoj obali i otocima to jedna od najidealnijih i najotpornijih juka za najlošije položaje gdje izdrži malo drugih egzota (agave, opuncije i sl.). Od desetak raznovrsnih Yucca koje trenutno imam, ova je najotpornija za neplodne kamenjare, pa dobro raste iz pukotina golih stijena uz olujno more.
Nadasve je od svih Yucca uz obalu posve neosjetljiva na čestu orkansku buru i obilnu morsku posolicu. Dok kod mene (Baška) zamalo sve druge juke (i palme) uz more od previše soli prvo dobiju guste blijedožute pjegice, pa im zatim posmedje i osuše se vrškovi lista i konačno nekima odumre centralno koplje, tipska Y. aloifolia na to ne reagira bez promjene. Čak i kad je mnogoput posve prekrivena slanom korom, ova i nadalje raste bujna i zelena, a stablo ostaje okomito-uspravno što se kod drugih juka na olujnoj vjetrometini iskrivi ili polegne. Jedino njeni šareni vrtni kultivari crvenih i bijelo-prugastih listova su dijelom osjetljivi na višak soli i lošije rastu uz more ili na kamenoj vjetrometini.