Yucca aloifolia

[Treehugger]

Tu u Sesvetama su mi, da. Bode i vjerujem da jest čista. Al mogli bi probat i malo se poigrat.  Samo da ulovim koju drugu da cvate (znaš neku u blizini?) Ako ne, nadam se i ovako, ako su samooplođujuće. U svakom slučaju, bit ce sjemena. 

[alias]

Nać ću, ima u Šilu jedna čista.

[Treehugger]

Moja procvjetala..neko spomenuo da mu treba za hibrizaciju? Henoh?

[Henoh]

Ja sam se javio i pokušao bih se malo igrati ako nije kasno. Moja filamentosa na vikendici je bila već krenula s cvjetanjem i ne znam je li još uvijek u cvijetu ili je završila. Pokupio bih pelud. Javim se na pp.

Evo kako može dobro izgledati hibridizirana Yucca aloifolia oplođena s filamentosom

http://fhnavajo.communityhost.de/thread/?thread__mid=6138348

[bukezi]

evo mojih yucca aliofolia doneo sam ih sa letovanja stavio hormon i u mesavinu zemlje i peska nadam se da ce bar jedna pustiti koren

[Veruda]

Dosta lako se primaju pa mislim da će i ove.

Makni donje listove, ostavi samo na vrhu nekoliko jer biljka sada treba trošiti energiju na rad korijena, a ne na održavanju lisne mase, pa joj tako i pomažeš malo...

[alias]

Ma što se tiče Yucca, njih ne trebaš puno paziti. Meni su se ove godine primile 2 gloriose, nisu imale ni pinku korijena, ali su imale kao neki pup dolje. Sad sve otpuštaju listove 

[bukezi]

ja sam sa nozem skinuo ove izdanke sa jedne velike yucce tako da nemaju uopste koren,ostavio sam 2-3 dana da se to malo zasusi umocio u hormon koji je u vidu praha i ucvrstio u zemlju koja je blago vlazna stavio sam ih na severozapadnu stranu kuce da ih ne przi ovo jako sunce a opet imaju dosta svetlosti...

[Henoh]

Yucca aloifolia koju sam dobio od trave zimus je dobila po nosu, ali je izbacila izboje pa sam ju prebacio u pitar.

[Henoh]

Jučer

[Sedum]

Yucca aloifolia koju sam dobio od trave zimus je dobila po nosu, ali je izbacila izboje pa sam ju prebacio u pitar.

Ovo u pitaru sigurno nije prava Y."aloifolia", nego Y.gloriosa ili neka druga, možda najviše križanac aloifolie (polu-aloifolia). Naime, takvi se križanci lakše uzgajaju u hladno-vlažnoj Mitteleuropi jer puno bolje od američkog tipa (prave Y.alofolie) podnose mrazove, vlagu i zasjenu: Zato njih većinom proizvode i prodaju u srednjoevropskim rasadnicima jer se križanci daju bujno "napumpati" holandskim uzgojem (prava alofolia od tog crkne). Zadovoljni su prodavači jer ih lakše namnože i brzo uzgoje, a i kupci koji umišljaju da imaju tzv. "aloifoliju".

Prava američka Y.aloifolia bez štete podnosi suhi mraz tek oko -10 do -12C, a najniže do -15C promrznu i pocrvene listovi, sagnjije glavno koplje i još može potjerati samo iz korijena. Naprotiv križanci podnose do nekih -15C, a iz korijena se obnove i do -20C. Prava američka Y.aloifolia se od evropskih križanaca već i oblikom jasno razlikuje: svi listovi su uvijek kruti i ravno-uspravni poput ježa od mladosti i na višim starijim stablima preko 1m visine, uvijek su uski do starosti najviše oko 1cm širine, na poprečnom prerezu nisu plosnato-polumjesečni nego zadebljali široko-trokutni jer im je glavna srednja žila ozdola veća i jasno izbočena poput kobilice ispod čamca i baš zato su kruti tj. do starosti ravno strše poput ježa.

Sve tzv. "aloifolie" s meko-plosnatim i obješenim listovima su križanci 'polu-aloifolie' ili neke druge slične vrste. Prave Y.aloifolie kod nas rastu uglavnom na zimzelenom mediteranu uz Jadran, a ostale koje prezimljuju vani posadjene u kontinentalnom zaledju su takvi prijelazni evropski križanci, jer tu tipske američke većinom promrznu od hladnoće, vlage i premalo sunca, a zbog vlage ih češće napadnu i ušenci. (Prava američka Y.aloifolia je i jedna od rijetkih što izvrsno podnosi obilje soli poput agave, pa dugo i uspješno raste već na par metara od morske obale).

[Henoh]

Zadranka, kao da je malo prebacila težište rasta u stranu i bježi prema svjetlu



a ovako je izgledala kad je posađena na proljeće

Pozdrav,

to su od ove izbacile izdanke nakon što je sredina propala.

[Sedum]

Dosad je u Evropi umjetnim križanjem uzgojeno najmanje desetak prelaznih Yucca "polu-aloifolia" kojima po pregledanim slikama i dijelom po mojem živom uvidu stvarno pripada i pretežna većina tzv. Yucca "aloifolia" koje naši amateri uglavnom nazivaju "druge varijante aloifolije". Najviše je tih raznih "drugih aloifolija" pred jedno stoljeće proizveo Carl Ludwig Sprenger u Italiji. Osim prave tipske američke Y. alofolia na Jadranu i tek rjedje u Zagrebu (Botan.vrt, Sedum, Treehuger), kod nas se uglavnom pod tzv. "druge alofolije" većinom u hladno-vlažnom zaledju najviše uzgajaju ova 2 hibrida (službeno se označuju sa "X" izmedju roda i vrste): Yucca X europaea C.G.Spr. (= Y.aloifolia X gloriosa) i Yucca X linifolia C.GSpr. (= Y. aloifolia X filamentosa). Za praktično razlikovanje ova 2 kod nas najčešća križanca od izvornog tipa se tu u skraćenom prijevodu navode glavne razlike:

1.) Svi listovi ravno-kruti i uspravno strše, svi uski i najširi samo oko 1cm, bočni rub lista sitno hrapavo-nazubljen (do 1 mm), dolje im je izbočena srednja glavna žila, tj. uzduž sredine polumesnati i na prerezu su kao istokračni trokut (ne plosnati niti širi od 15 mm) = pravi meksički tip Y. aloifolia Linné, poluotporna i često sadjena uz Jadran (u zaledju rijetka prezimi pod zaštitom).
2.) Bar dio starijih listova vise i širi su većinom preko 12 mm, lisni rub glatko-ravan (bez zubaca), tanji plosnato-savitljivi i dolje bez izbočene sredine = evropske hibridne "polu-aloifolije" ili tzv. "druge varijante aloifolije" (tzv. "Yucca mix" u vrtlarstvu), koje dobro prezime na kontinentu: vidi kod nas najčešće hibride niže pod 2a i 2b.

2a) Listovi žljebasto-udubljeni na prerezu kao polumjesec (ali bez donjeg izbočenog brida), stablo uspravno i starije preko 1m = Yucca X europaea C.G.Spr. (Y. aloifolia X gloriosa) -> to je kod nas najčešće sadjena i otpornija tzv. "druga aloifolia" u kopnenom zaledju.
2b) Listovi uglavnom plosnati i mekši većina u luku prevješeni, stablo skoro izostaje ili je u starosti kraće od 1m, bočno-iskrivljeno do poleglo = Yucca X linifolia C.G.Spr. (Y. aloifolia X filamentosa) - zbog nakrivoga i nižeg rasta je ova manje atraktivna i kod nas rjedje sadjena. Manjeviše slični ovoj su još ostali rjedje sadjeni hibridi npr.: Y.X helios C.G.Spr. (Y.aloifolia X flexilis), pa Y.X heliodorus C.G.Spr. (Y.aloifolia X recurvifolia), Yucca X columnaris C.G.Spr. (Y.aloifolia X flaccida), ...itd.

[palmofan]

Vrlo poučan tekst koji će biti od velike koristi ljubiteljima juka. Zanima me da li su i te hibridne aloifolie samooplodne kao čista aloifolia ili im treba oprašivač?

[Sedum]

... Zanima me da li su i te hibridne aloifolie samooplodne kao čista aloifolia ili im treba oprašivač?

U meni dostupnim izvorima nema nigdje navoda jesu li ti hibridi isto samooplodni ili ne (što genetički vjerojatno nije bitno: vidi niže). Nije me to previše ni zanimalo, iz jednostavnog razloga što se većina juka obilno razmnažaju vegetativno pelcerima. Osim toga, pelcerom uglavnom sigurno dobijete jednaku biljku kao roditeljsku, a hibridno sjeme često ne klije - ili vam izraste "mačak u vreći" (tj. dobavljač pobrka sjeme, ili nitko ne zna čime je oprašeno: tzv. mix-sjeme).

Inače je drugi još veći problem kod većine hibrida opće pravilo, da su u prosjeku manje fertilni negoli čiste roditeljske vrste. Ako su im roditelji genetski predaleki, mogu takvi razmaknuti hibridi biti potpuno ili pretežno sterilni da nikako ne daju sjeme (slično muli i mazgi), ili ako i daju ono je često odmah jalovo-neklijavo: amateri se tad obično bune da su dobili nezrelo ili prestaro sjeme - koje je ustvari od nepodnošljivih hibrida. Zato takve razmaknute hibride treba uvijek iznova križati od roditelja, ili se nastavljaju samo vegetativnim pelcerima. Yucca aloifolia je genetski više izolirana (bliža je Y.elephantipes) i  manje srodna sa Y.gloriosa, Y.recurvifolia, Y.filamentosa i sličnima čiji su medjusobni križanci dosta bliski i fertilni, - dok su oni bočni prema Y.aloifolia vjerojatnije polusterilni u drugoj generaciji (bez obzira na način oprašivanja to hibridovo sjeme obično nevalja - ili ga nema).