Carpobrotus je južni rod (grupa) sukulentnih puzavica iz biljne porodice mezembrija (Mesembryanthemaceae), ranije 'Aizoaceae', a od inih sličnih rodova se najlakše razlikuje trobridnim listovima (tj. trokutasti na prelomu). Sadrži dvadesetak pustinjskih i obalnih vrsta, najviše samoniklih iz južne Afrike, te pojedine još iz Australije i Južne Amerike. Od tih su većinom 2 sadjene i podivljale u Sredozemlju i na Jadranu, a razlikuju se bojom cvijeta i oblikom lisnih bridova.
Pravi botanički Carpobrotus edulis (L.) Br. ima svjetlije žute do krembijele cvjetove (nikad ne roza) i bridovi lista su neravni zubasto-napiljeni (proći prstom). Osjetljiviji je na mraz i kod nas rjedje raste samo južnije od Primoštena do Mljeta i najviše oko Dubrovnika. Voli kisela do neutralna, humozno-pješčana tla bogata nitratima i silikatima, pa je raširen i popularan kao korov u tropima i zapadnom Sredozemlju.
Drugi i kod nas najčešći je Carpobrotus acinaciformis (L.) Bol., koji ima tamnije roza-lila cvjetove (ne žute) i posve glatko-ravne bridove lista (nisu nazubljeni !). Taj prirodno raste u slanim polupustinjama i uz more, a voli alkalno-bazična i slana tla i izvrsno podnosi vapnenački kameni krš. Uz stalno obilje soli (kao antifriz) prezimi do desetak ispod nule, ali bez soli promrzne već na -5C do -6C. Zato je ovaj često sadjen i obilno podivljao na morskim obalama uz cijeli Jadran od Istre do Bara, ali već u bližem zaledju bez soli tj. u nutarnjoj Istri i dalmatinskoj Zagori i Hercegovini obično promrzne. Uz zaštitu bi možda mogao prezimiti i ponegdje u zaledju npr. na sličnim prirodnim slatinama u Vojvodini?