Čitam,slušam što se priča okolo o ovim novim talijanskim i španjolskim hibridima-sortama pa ne mogu virovati što se sve piše i govori o njima,žalosno ali spika je na razini kafanske retorike.Te kao to nisu sorte,to su hibridi,pa njih se mora saditi na žicu ka lozu,uz kolce od trstike,pa one imaju plitki korijen pa se ne mogu uzgajati bez zalivanja,vijek im je 20 godina,sve je to još u experimentalnoj fazi,itd itd.Čak i voditelji maslinika u Kaštelima gje je posađeno nekoliko takvih sorti,(skupa sa više domaćih sorti-fala bogu da se i toga neko sitija)kažu kako je sorta Sikitita sorta koja je u svitu još u experimentalnoj fazi,a ta sorta se počela na velikim površina saditi u Španjolskoj 1991 godine i do danas je ta "sorta"posađena na 70000ha,u SAD-u je zovu Chikitita.Toliko o Sikititi kao eksperimentalnoj sorti.
Te nove sorte i novi klonovi već postojećih sorti su ciljano stvarane,da bi bile otpornije na sušu,na bolesti i nametnike.Ako su otpornije na sušu znači da imaju jak korijen koji se može pružiti naširoko i uduboko!
Čitajući španjolske forume saznao sam da oni sade vrlo gusto te nove sorte,ali ne sve,jer nemaju sve te nove sorte patuljasti rast,što tamo u Kaštelima nisu baš poštivali.I te koje su manje bujne nakon nekog vremena se svaka druga vadi,jer im postane pretijesno,a španjolci kažu da kad povade te masline i potom ih prodaju time vrate novac koji su uložili u podizanje nasada.
Sade se na žicu?Samo se jedna žica stavlja,malo višlje,i to uglavnom tamo gdje se namjerava strojno brati plodove,zbog toga da se mladica što bolje izravna ,da budu što bolje poravnane u redu,da stroj ne bi imao problema.Kad sadnice ojačaju i dobiju jače deblo ni ta jedna žica više nije potrebna.
Najčudnija mi je tvrdnja kako se te nove sorte moraju saditi plantažno,ugusto,tko vam brani saditi ih i na 10m jednu od druge,naročito one koje nemaju krvi Arbosane ili Arbequine.
Žalosno je da nema takvih radnji kod nas,da se krene sa hibridizacijim naših domaćih sorti,da se stvore sorte koje će imati u sebi najkvalitetnije osobine naših domaćih sorti,da se stvore sorte koje imaju otpornosti na bolesti i nametnike,ili da se bar počnu masovnije saditi takve naše već postojeće sorte,koje ako ništa drugo bar redovno rađaju.Svako malo vidim po maslinarskim grupama kako je netko u šikari ili šumi pronašao maslinu punu roda,koja dobro rađa i bez okopavanja i gnojidbe,kad će netko prikupiti taj genetski materijal?
Zbog čega nekom smeta da se sade sorte maslina koje će davati urode od 20000kg po hektaru?Valjda zbog toga što nemamo dovoljno kapaciteta u uljarama?Ili zbog tog što će se manje prodavati zaštitna sredstva?
Kažu kako mi moramo biti u svitu prepoznatljivi po našim domaćim uljima a koliko vidim po nagrađenim uljima na velikim manifestacijama u inozemstvu,svit nas prepoznaje po uljima dobijenim od plodova talijanskih sorti,i u manjoj mjeri po našim sortnim uljima.Tržište zanima dobro,zdravo i kvalitetno ulje,nikoga puno ne zanima od koje je sorte ulje dobijeno.
Itd...
