Iako sam na Krku fizički blizu Krasa i probavam tu palme već par desetljeća (kod Baške), vanjski uvjeti su mi ipak malo drukčiji jer su zbog južne padine i susjednog mora mrazovi malo blaži, ali je tu puno više bure i najviše posolice. Bar za moj položaj dosad još nisam našao nijednu idealnu i posve otpornu palmu da tu bujno i trajno raste. Od desetak ranije isprobanih je ispalo da se samo ove 3 tu isplati vani saditi, jer bar uz pasivnu zaštitu i na zaklonjenom položaju većinom dugoročno prežive:
Tr. fortunei je tu jedina bar dosta izdržljiva i poluotporna tj. podnosi mraz, ali strada od vjetra i najviše od soli.
Chamaerops je jedva poluotporan, napola strada od jačeg mraza, ali ipak bolje podnosi olujne vjetrove i posolicu.
Ph. canariensis je donekle poluotporna, dijelom strada od mraza, a najbolje podnosi jake oluje i posolicu.
Od ostalih se bar tu kod mene, iz više desetljeća probavanja nemože očekivati neko dugoročno preživljavanje (možda tek par blažih godina), ali kad-tad će najvjerojatnije stradati:
Washingtonije od svih običnih palmi možda najbolje podnesu česti vjetar i jaču posolicu, ali tu stradaju od mraza ispod nekih -7C i za jačih zima ne izdrže bez dogrijavanja (dosad mi sve promrzle).
Butia slabije podnosi olujne vjetrove i posolicu, a nikako jači mraz i ovdje je dugoročno isključena bez dogrijavanja za jače zime.
Sabal minor mi se tu višeput pokazao dosta loše: prezimi mraz, ali jako strada od vjetra i soli, a najviše od ljetne suše pa treba češće zalijevanje bez čega ne izdrži.
Imam i manji Nannorhops (zeleni) i Brachea armata, ali su još premlade u pitaru pa ih zimi sklonim da ne riskiram, iako dobro izgledaju. Za Jubaea, Serenoa i Rhaphidophyllum ne znam kako bi im tu bilo, jer ih dosad još nisam uspio nabaviti ni isprobati.
