Susak je mali otok u sjevernom Jadranu, poznat po plitkim pješčanim uvalama, predivnoj narodnoj nošnji i žućkastoj prašini od koje je otok načinjen. Upravo ta prašina ga čini jedinstvenim - čak i iskusni moreplovci će se složiti da u cijelom Mediteranu nema sličnog otoka! Zbog svoje loše povezanosti sa kopnom, te nepostojanje organiziranog smještaja, Susak je daleko izvan dometa radara turističkih agencija, pa su čak najjači tour-operateri u potpunost nesvjesni njegovog postojanja! Na otoku nema cesta, nema automobila, nema bučnih noćnih klubova - samo kilometri prašnjavih stazica koje preko travnatih kaskada selo spajaju sa udaljenim uvalicama. Tijekom zime na otoku živi samo mali broj suščana jer je većina emigrirala u Ameriku. Dijalekt kojim se služe toliko je različit da ga ne razumiju čak niti stanovnici susjednih otoka!
Geografske značajke
Otok ima složenu geološku prošlost, koja ga čini jedinstvenim među ostalim jadranskim otocima. Baza otoka je vapnenačka ploča koja podupire dvije debele naslage prapora, pijeska i prašine. Donji čvršći sloj je tanji, a tvore ga čvršća crvenkasta ilovasto-pjeskovita fosilna tla. Deblji gornji sloj, po kojem je Susak poznat čini žućkasi praporasti nanos. Postoji više različitih teorija koje pokušavaju objasniti odakle i kako je taj materijal transportiran. Jedna kaže da donji ilovasto-pjeskoviti sloj potječe iz rijeke Raše koja teče današnjim Istrom, koja ga je deponirala prije nekoliko stotina tisuća godina. Gornji sloj fine prašine je nastao eolskim pute, tj. putem vjetra. Debljina vapnenačke baze (od morske razine) uz obalu varira od pola, pa sve do dvadesetak metara. Iznad ploče se uzdižu pješčane kaskade, po čijim rubovima raste trstika. Kaskade nisu prirodne formacije, već su ih izgradili otočani kako bi dobili obradive površine na kojima su uzgajali povrće i vinovu lozu. Oni su ujedno i posadili trsku po rubovima tih kaskada, kako bi zaustavili ili barem ublažili eroziju tla. Otok ima opseg od 12 km i površinu od 3,5 km2, a njegova obala je gotovo u cijelosti kamena. Iznimke su nekoliko šljunčanih i dvije velike pješčane uvale. Konfiguracija dna uz obalu varira: na strani otoka okrenutoj prema kopnu dno je pješčano i plitko. Na strani otoka okrenutoj prema otvorenom moru dno je uglavnom stjenovito (osim u uvalama) i dublje. Posebno je zanimljivo dno uvale Obis, koje gotovo okomito pada do dubine od desetak metara.
Flora
Pješčano tlo u kombinaciji sa vlažnom klimom pogoduje rastu svih vrsta mediteranskog bilja. Trstika koju je moguće naći po cijelom otoku, najčešće raste na rubovima i padinama pješčanih kaskada i terasa, gdje su je otočani sadili kako bi spriječili eroziju tla. Na ravnijim dijelovima otoka raste trska, podivljala loza, raznoliko travnato bilje i kupine. U šumovitim predjelima otoka raste uglavnom bagrem.
Fauna
Osim koza, ovaca i pokoje krave, te štakora, miševa, šišmiša, pasa i mačaka, na otoku ne žive drugi sisavci. Od gmazova tu su neotrovne crne zmije, koje otočani zovu gad (coluber viridiflavus carbonarius), te dvije vrste guštera.Vjerojatno najzanimljivija vrsta guštera su tarantule (u stvari su to gušteri iz roda tarentola mauritanica). Tarantule imaju tanku svjetlo ljubičastu kožu kroz koju se naziru unutarnji organi. Izlaze samo noću, kada ih je moguće vidjeti na zidovima kuća, gdje love insekte. Glasanje im nalikuje na lavež. Druga vrsta su dalmatinski zidni gušteri (odarcis melisellensis; fotografije), koje često možemu susresti duž cijele jadranske obale. Svijet insekata predstavljaju muhe, komarci, razne vrste leptira, mrava i gusjenica, te neotrovni mediteranski škorpioni (euscorpius italicus). Umalo sam zaboravio spomenuti ptice - susrećemo dakle galebovi, vrane, lastavice itd.
Sve u svemu, na otoku nema životinja koje bi se mogle smatrati opasnima za ljude.
Preuzeto sa:
http://www.otok-susak.org/
Uspio sam nači samo jednu sliku palmi na Susku, vidi se nekoliko mlađih Washingtonia robusta, Trachycarpus fortunei i Chamaerops humilis, dakle "standardna postava" jadranske obale.
Da li je netko od članova Palmapedije možda bio na Susku? Mislim da bi susak bio dobro mjesto za uzgoj palmi, tlo nije krševito kao na ostalim otocima a pjeskovita ilovača bi trebala odgovarati većini palmi. Osim toga i profil tla je dubok pa palma može neometano razvijati korijen.
