Većina toga o tzv. promjeni klime i "globalnom zatopljenju" ili o "novoj oledbi" su senzacionalne novinarske 'patke', ili se pojedini nadobudni klimatolozi hoće istaknuti da postanu važni i dobiju fondove bombastičnim izjavama,- a iza toga se još krije i prljavi biznis, jer neki hoće u pozadini debelo zaraditi na izmišljenim porezima i taksama na 'zatopljenje' ili 'zahladjenje' iz odabranih i kratkoročnih podataka (dok o drugima nepodobnim i nepoželjim podacima taktički šute).
Medjutim, o svemu tom postoji i prava struka tzv.
paleoklimatologija (meteorologija prošlosti) koja iz promjena u proteklim stoljećima i milenijima može razmjerno pouzdanije i bez novinarskog senzacionalizma ili pljačkaških taksi, s više vjerojatnosti sigurnije procijeniti što nas čeka - ali o tim realnim podacima većina medija 'mudro' šute jer iz toga nema senzacionalizma ni izmišljenih pljačkaških taksi.

Uz razna fizička mjerenja iz ondašnjeg taloženja stijena, najobilniji su podaci iz obilno sačuvanih ranijih biljnih polena (peludi) koji dosta dobro pokazuju fosilne tj.
bivše termozone (= starije "USDA-zone"). Iz svega toga je jasno i nedvojbeno da su nakon oledbe, koja na sjeveru završava pred 8.000 god. i na Mediteranu pred 10.000, zatim u Evropi uslijedile 'valovite' izmjene poluvrele i poluhladne klime, a najjače zatopljenje
(mnogo žešće od sadašnjeg) je bilo pred 4.000 do 5.000 godina tj. u doba ranih Sumerana, što se zove
kseroterm ('vrelosuho' doba). Tada je npr. i Panonija toplinski bila kao danas gornji Jadran tj. Istra-Kvarner, pa je od Rimljana dosad malo zahladilo.
Novije zatopljenje 1980tih i 1990tih, pa zadnjih par jačih zima nisu ništa novo ni neočekivano, nego čak blaže od ranijih stoljeća. Godine "bez ljeta" ili "bez zime" su isto napuhane senzacije, ali je stvarno
vrlo zabrinjavajuće i očito da u nizu zadnjih godina nestaju blaža proljeća i jeseni,- što je jako nepovoljno za sve drveće pa i palme. Kad nakon duge zime brzo slijedi dugo-vrelo ljeto, ovo može podnjeti tek malo drveća. Zato u takvoj naizmjenično vrelosuho/hladnoj klimi prevladaju niske travne stepe bez šuma: Ekstremni primjeri su južna Patagonija ili sjeveroistok Azije gdje to izdrže tek malobrojne
listopadne četinjače kao ariš
(Larix), ali tu nema ni govora o vanjskoj sadnji ikakvih palmi i sličnih egzota zbog izmjenične suše + zime.
