Ovo je na Kvarneru jedna od žešćih zima (ali ne najjača), jer su nakon dvadesetak godina, u zadnjih par dana s vezanim mrazovima i uz orkansku "levantaru" (istočnjak) zaledile se morske luke grada Senja i susjedne Baške, s ledom debelim oko pola metra. Zadnji puta ranije je slično bilo 1987, a još gore je tako bilo 1929, 1943. i 1956/57, kada je ovaj lučki led bio debeo i do 2 metra. Slično su sada bijelo-zaledjene i ostale obale oko Velebitskog kanala te susjednog otoka Prvić, pa takav ledenjački pejsaž pod Velebitom više naliči na sjeverne obale Skandinavije negoli na neki Mediteran. Iz toga je jasno zašto baš oko Senja uopće nema maslina, palmi, agruma ni sličnoga južnog voća, a oko Baške su i opet većinom promrzle mlade masline i mandarine, koje su tu posadili nadobudni 'furešti' zaneseni tzv. "globalnim zatopljenjem".
Stoga u okviru cijelog Sredozemlja, jedino na hladnim obalama uz more oko Senja i Baške ne rastu uzalud divlje Daphne alpina, Anthyllis alpestris, Astragalus glacialis, Minuartia capillacea i slične kao na obalama Baltika i vrhuncima Alpa i Dinarida. Uz ovu sjeverno-ledenjačku floru na obali, teško da tu mogu dugoročno preživiti ambiciozno posadjene masline, agrumi i palme - osim tek možda Tr.fortunei uz dobru zaštitu kao npr. oko Zagreba (gdje čak niti na sniježnom vrhu Sljemena nema slične alpske flore). Malobrojni mladji Chamaerops i Ph.canariensis oko Baške su sada uklopljeni u tvrde ledenjake i vjerojatno nakon njihova topljenja polijeću na 'vječna lovišta'. Tih problema nema oko burnog Senja, jer tamo iz opreza uglavnom nisu niti sadili palme ni agrume.