Palme sa starih fotografija, razglednica..

[branimir]

Kako ime teme kaže ovo je prostor za stalvljanje fotografija iz bliže ili daleke prošlosti.

Krapinske toplice:

Navodno je tamo postojao i staklenik gdje su egzote premještali za vrijeme zime.
Mislim da danas od toga nije ništa ostalo..

Slike preuzete sa: http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/15734-krapinske-toplice-na-cast-domovine-u-korist-covjecanstva.html

[Veruda]

Odlična tema! Evo malo iz arhive našeg foruma:

Dubrovnik je prije stotinjak i više godina imao puno više Phoenix dactylifera. Najstarije razglednice su s prijelaza XIX. na XX. stoljeće.

[Veruda]

dugu, dugu...

još na koncu XIX. stoljeća u Opatiji je pored velikog broja Trachycarpusa fortuneia bio je i pokoji Phoenix canariensis i Washingtonia filifera. Na prvoj slici sasvim desno je P. canariensis

[Veruda]

Palme u Splitu nekad














O početku organiziranog sađenja palmi u ovom gradu članak Vrtovi i perivoji Splita Nastajanje i razvoj perivojne arhitekture grada
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=16469

[Veruda]

Zanimljivo je kako se recimo Opatija riješila skoro pa u potpunosti Washingtonia filifera ili filibusta koje su sadili u prošlosti i potpuno prešli na ipak manje ugledne Trachycarpuse...

[Xenon]

Mislim da je nekoliko hladnih zima donelo tu odluku umesto gradjana Opatije.

[branimir]

Te filifere iz Opatije izgledaju staro. Ako ih nisu takve posadili onda je dosta trajao mir između dvije kobne zime.

Zanimljivo da su u Krapinskim toplicama dopustili da na njih padne snjeg:
(Izgleda da je u igri Livistona chiensis)

[Henoh]

Nekoliko starih slika P. canariensisa u Opatiji i jedna Washingtonia, rekao bih čak da je filifera, ali teško se da zaključiti.









Washingtonia filifera?

[Veruda]

Zadnja slika je filifera. Može se vidjeti i na gornjim razglednicama iz Opatije, koje su nastale kasnije u 20. stoljeću, filifere su kasnije maknute prema priči našeg člana iz Opatije (sergio?) zbog nekih građevinskih radova. I ove Phoenixice ili barem većina njih su još žive...

[Henoh]

Još malo opatijskih filifera. Izgleda da su uklonjene 1970-ih. Slika stare opatijske Jubaeae chilensis, koju je mislim porat stavio, je izgubljena. Možda ako ju je netko sačuvao na svom računalu da ju ponovno stavi na forum.







1965.








P. canariensisi

[Henoh]

Potaknut reportažom s Lošinja koju je napravio Daniel ponovno sam malo tražio slike stare P. dactylifere iz vrta obitelji Nikole Cara.
Citat je iz 1916. objavljeno u Glasniku Hrv. naravoslovnog društva 'reče mi vrli otačbenik Fran Lovrić samo ove riječi: „Evo je!" Sustao sam kao prikovan, jer zagledah prvi puta ogromnu slatku datulju, koja je nekoliko metara visoka i više od po metra debela. U jednoj pokrajnoj uličici unišao sam u vrt Nikole Cara, gdje je datulja pred njegovom kućom raskrilila svoje ugledne hvoje. Upitah starca, koliko je godina stara ; reče, da su njemu 84 godine, ali da je rasla, kad bijaše još djetetom. Medju hvojama zagledam i plodove, bilo ih nekoliko stotina, bilo krupnih, bilo sitnih datulja, koje ostaju zelene. Još je jedna datulja u dvorištu djevojačke škole, koja ponese „muške", a ona u Cara „ženske" cvijetove, koje zaplodjuju umjetnim načinom t. j. muški se cvijetovi prenašaju na ženske i zaprašuju, kako to biva i druguda po svijetu, gdje se datulje goje u veliko."
Slično kao iz gornjeg citata, gledajući stare slike sa SkyscraperCitya o Lošinju od korisnika apsyrta, i ja sam mogao reći "Evo je!"
Kako se navodi najslikanija palma tog vremena. Prenosim dio starih slika sa spomenute stranice. Vidi se i druga palma s kojom su oprašivali žensku iz vrta obitelj Car.
1898

1899

1900

1901

1903

1905

1907

1908

1909

1910

Botaničar Ambroz Haračić je spomenute palme iz Malog Lošinja iz Vrta obitelji Car i djevojačke škole, koje su redovito cvale svake godine i proizvodile na godinu 6-8 cvatova, umjetno oplodio i dobio sjeme, koje je moglo klijati i proizvoditi nove primjerke. To dokazuje da je plod u botaničkom smislu bio zreo. Haračić je to opisao u svojim djelima o klimi i flori Lošinja objavljenim na talijanskom jeziku. U Velom Lošinju je rasla stara datulja, za koju je vlasnik tvrdio Haračiću (1903. godine) da je zasađena prije 147 godina. Ta datulja je privukla pozornost botaničara i slikara Franza Pettera (1791-1866) koji je za nju tvrdio da je to u Europi najsjevernija datulja, koja raste na otvorenom (naravno u njegovo vrijeme). Ipak ni tad to nije bilo točno jer su one u M. Lošinju ipak par kilometara sjevernije.

Jedan kraći novinski članak iz 1906. god. koji opisuje lošinjske datulje.

slike starih P. dactylifera s kraja 19 i početka 20 st. Prepoznaje li netko lokacije od ovih i je li možda koja živa. Pivi je stavljao nekada davno slike s Visa gdje su do početka 1900-ih isto gotovo isključivo uzgajali P. dactylifere, ni njih više uglavnom nema osim nekoliko izuzetno starih primjeraka.
Hvar

[Veruda]

Ova mislim da nije bila. Rane 30-e, splitska riva i prave filifere iz viškog rasadnika

[Henoh]

Ali prije su bile skoro sve filifere u drugom redu





Danas ih je jedva 50%...očito ima ne odgovara pozicija blizu mora jer u prirodi žive najmanje 150 godina (ove su posađene 1922 mislim)

Čak je bilo i robusta kod Prokurativa  



Tko zan šta je snjima bilo...

Splitska riva 1957.

čini mi se da sada nisu toliko filifera u 1 redu 

Evo našao sam još jednu.



Ova mi izgleda najstarija.

Meni to izgleda kao Trsteno, ne Split.

[Henoh]

Veli Lošinj. Datulja koja se spominje u literaturi uz one dvije iz Malog Lošinja. Za nju je vlasnik tvrdio botaničaru Ambrozu Haračiću (1903. godine) da je bila zasađena prije 147 godina. Ona iz vrta obitelji Car je bila navedena u onovremenim turističkim vodičima i vjerojatno je to jedan od razloga zašto su je toliko slikali jer je u to vrijeme bila iznimna atrakcija. Recimo kao da danas imamo ogromnu Parajubaeu na istom mjestu.

[branimir]

Dvije dactylifere na Visu. Godina nepoznata.
Mislim da bi to mogle biti one iz parka koje su sada već jako visoke.