Zadnjih 5-6 godina proveo sam najviše u proljeće kroz više tjedana u Drnišu zbog posla (planinarenje, ekoanalize, pošumljavanje, vjetrenjače itd.) iz čega ujedno slijedi dosta korisnih pokazatelja i za lokalni uzgoj južnih egzota. To je radjeno po zajedničkim standardima Europske Unije na temelju bioklimatskih fitozona, koje su dosta različite od USDA-zona, ali su sada obavezne pri pošumljavanju i eko-procjenama najviše u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji itd. Na osnovu toga, Drniš s okolicom je sigurno prijelazni potpojas izmedju listopadnog submediterana s kninske strane i zimzelenog (tvrdolisnog) eumediterana prema Čikoli i Krki, pa je eko-vegetacijski podjednak kao npr. Mostar, Imotski, grad Pag, Jablanac, Crikvenica, Rijeka, Umag... To praktično znači da treba pregledati što od egzota već raste po tim gradovima i isto će skoro sigurno uspjeti oko Drniša. Južni rub Drniša oko Gradine uz Čikolu i zaklonjeno jugozapadno podnožje Promine uz plato Miljevci još su pogodniji tj. dijelom eumediteranskog tipa (tu na južnim strminama prirodno već rastu zimzelena česmina, zelenika i slično) pa su ti lokalni mikroklimati slični kao Vrgorac, Zadar, Punat, Malinska, grad Cres, Poreč... U svakom slučaju je okolica Drniša očito bolja za južne egote i palme negoli Knin, Senj, Pazin i sveukupno kopneno zaledje.
Sedum, 12. 7. 2008.