Vražje žutilo. To me totalno ubilo i gotovo da sam odustao od svih klijanaca cocoida. Jednostavno se nisam snalazio. Sad imam neke Butie capitate strictor i eriospathu od Mikea Kenchingtona s EPS-a na par listova. Čudo da su uopće preživjele jer su putovale više od mjesec dana

uglavnom u početku su patile, žutile, no na kraju sam ih jedva zalijevao i za najvećih suša i sad su koliko toliko pristojne. Od jubaea sam odstao do daljnjeg. Možda ako naletim na neki primjerak ni velik ni premal taman kao ona Branimirova. Nisam siguran da bih imao snage za još jednu palmu štititi, a u teglama bih ju mogao imati i desetljeće-dva.