Da kako sam zavolila te divne palme?
Voljela sam ih kao dijete tu mi pocinju sjecanje negdje oko 10 godine, jer su bile drugacije od ostalog zelenisa, u vrtu moje bake.
A zelenis danas to zovem cvijece, sam mrzila jer sam kao dijete uvijek morala pomoc cistit korov mojoj mami, a posto sam uvijek mastala da cu kad odrastem zivjeti kao Robinzon na nekom tropskom ostrvu u Karibiku, palme su uvijek bile ono slika toga.
Pjescane plaze, palme i plavo more!!!
U Puli sam ih s 20 godina posadila 5 Cocos nucifera u nadi da ce opstati, tada nisam bila tako daleko informirati se hoce li ili mogu li rasti. Sto je s njima bilo nemoram vam pisati to sigurno znate i sami!

Moje prve posadene uz pomoc moje bake su ona 3 Trachya koja smo donijeli u Istru kada su se moji selili bila je to njena i moja zelja.
A onda neko vrijeme nisam bas imala vremena za palme, bilo je svakakvih drugih gluposti u glavi, ja sam ih kupovala napamet, koga je zanimalo dali moze ili ne rasti, daj s njom u zemlju, a mama ce se vec brinuti o njoj. Tako je nekako parola glasila.
Negdje oko 30 kada je na poslu pocelo biti sve lude, i od napornih dana na poslu odmarala sam se radom u vrt, krenulo je opet sa sadenjem palmi i kaktusa!!!
Zelenis, ili vam cvijece, volim i ja ali samo ono nesto cudno, nesvakidasnje, ono sto nema kod nas puno, ustvari ono sto se ne vidi cesto u drugim vrtovima!!!
Palme i kaktusi su ipak moja najveca ljubav!