Agave univittata Haw. (=
Ag. lopantha Knuth.): To je kod nas najotpornija agava za vanjski uzgoj, otpornija od
A. americana. Isprobao sam zimi vani kroz više desetljeća tridesetak raznih vrsta agave, ali nijedna nije izdržala sve što može ova. U literaturi su razglašene kao otporne npr. Ag. parryi, Ag. utahensis i slične koje doduše podnose tek suhi mraz, ali ne obilnu vlagu, snijeg niti bazično-vapnena tla našeg krša. Ag. univittata bez posljedica do desetak ispod nule prezimi u zaledjenim lokvama (npr. Crikvenica), a tek na
-12C do -14C dijelom promrznu vrhovi starih listova, ali preživi srednje koplje. Od
-15C do -17C bez zaštite obično promrznu svi listovi - ali ipak preživi korijen iz kojeg u proljeće opet potjera nove mlade vriježe.
Lijevo na slici je poluotporna Agave megalacantha, a desno najotpornija Agave univittata.
Njezine vriježe su najduže od većine agava, rastu podzemno poput korovne pirike (Agropyrum) kao žilavi tanki konopi 70-120cm i tek na kraju izbiju iz zemlje u manju rozetu s listovima podalje od matične biljke (pelcaju se kad izraste rozeta i korjenčići). Rastom je duplo manja od A. americana i užih šarenih listova ali jače bodljasta. Listovi su ravno-kruti i zrakasto-ispruženi kao bodeži (bajoneta), širine 2-5 cm i dugi 25-50 cm, uz rub tamno-smaragdni i po sredini sa žutom prugom do 1 cm. Na kraju je dugi crnosmedji trn 2-4 cm, a bočno gusti niz crvenkastih, kukasto-zavrnutih bodlja kao udice. Meni bez problema godinama prezimi vani na Krku i kod Crikvenice, a u toplijem centru Zagreba vani dijelom promrzne ali se obnovi, samo u hladnijim Sesvetama bez zaštite lišće ponekad strada (pa opet neke potjeraju iz korijena).