Evo poslednje izjave akademika prof.dr. Vladimira Paar-a, preuzeto s dnevno.hr
Vladimir Paar otkriva što se događa s klimom: Aktivnost Sunca dramatično se smanjila!
Što se u zadnje vrijeme događa s klimom koja nas iznenađuje? Osnovna zabluda u javnosti (a i kod dijela stručnjaka), tvrdi fizičar i akademik Vladimir Paar, u pogledu klime je ignoriranje znanstveno dokazanih činjenica o stalnoj prirodnoj promjenjivosti klime u prošlosti.
Na pitanje kakvo će nam ljeto dogodine biti, Paar nije imao odgovor, upravo iz gore navedenog razloga - zbog prirodne promjenjivosti klime.
Ovaj akademik objasnio je kako je temperatura u 70-ima i 80-ima prošlog stoljeća rasla, no da je u posljednjih 16 godina temperatura prestala rasti, dapače, čak blago pada, dok koncentracija CO2 raste brže no ikad.
Ovi podaci su, kaže Paar u suprotnosti s razvikanom teorijom globalnog zatopljenja.
U nedavnom saslušanju u Kongresu SAD na promjenjivost prirode su upozorili i neki ugledni američki znanstvenici.
"U matematičko-fizikalnim kompjutorskim računima (tzv. klimatskim modelima) koje danas koriste klimatolozi uključene su znatne nesigurnosti i pojednostavljenja, posebice u vezi postanka i razvoja oblaka, indireknog djelovanja Sunca (naročito magnetskim djelovanjem) i kozmičkih zraka koje Zemlju "bombardiraju" iz svemira, višedesetljetnih i višestoljetnih vremenskih oscilacija izazvanih složenim međudjelovanjem između atmosfere i oceana, i nepredvidivih pojava kaotičnih ponašanja klimatskih procesa", kazao je Paar.
No ono što je kako bi razumijeli današnje vremenske ne/prilike, navodi ovaj fizičar, je podatak iznensen u dokumentima Kongresne rasprave. U njima je istaknuto da je globalna temperatura na Zemlji rasla od 1970. do 1998., što je bilo u skladu s predviđanjem globalnog zagrijavanja zbog povećanja "stakleničkih plinova" u atmosferi. Ali da zadnjih šesnaest godina, upozorava, više nema porasta globalne temperature, unatoč tome što je ugljikov dioksid u atmosferi rastao brže nego ikad, a što je izazvalo veliku zabunu među onim klimatolozima koji su vjerovali svojim pojednostavljenim matematičko-fizikalnim opisima.
"Sada je upozoreno da su klimatski "modeli" za klimu suviše pojednostavljeni, tako da ne mogu sadašnje naizgled neočekivane klimatske promjene objasniti pomoću teorije globalnog zagrijavanja zbog povećanja "stakleničkih plinova". S druge strane, klimatske promjene koje se dešavaju zadnjih nekoliko desetljeća ne odskaču od prirodnih klimatskih promjena koje su se zbivale tijekom prošlih stoljeća i tisućljeća", objasnio nam je akademik Paar.
Znanstveno utvrđena povijest klime, koristeći metode fizike, kemije, biologije, geologije, astromije i povijesnih zapisa, pokazuje da je klima prirodno promjenjiva i ćudljiva, nekad više, nekad manje.
Na primjer, objašnjava Paar, prije nekoliko godina u američkom časopisu Scientific American objavljeni su podaci da su se u razmaku od oko dva stoljeća pojavljivala razdoblja velikh oborina, poplava i jakih vjetrova pa bi se na osnovi te statistike moglo očekivati da sada opet klima ulazi u takvo razdoblje.
S druge strane, dodaje, gledano na dulji rok od milijun godina, izmjenjivalo se deset "velikih ledenih doba" s trajanjem od po oko 40 do 100 tisuća godina i deset "međuledenih doba" (tzv. "velikih globalnih zagrijavanja") (s trajanjem od po desetak do nekoliko desetaka tisuća godina).
Nakon posljednjeg "velikog ledenog doba" od gotovo sto tisuća godina kada je veliki dio Europe bio pod debelim slojem vječnog leda i kada je more bilo 140 metara niže nego danas, nastupilo je prije oko 11 tisuća godina veliko globalno zagrijavanje s brzim topljenjem leda i porastom morske razine za 140 metara. Tada je nastalo znatno toplije "međuledeno doba" u kojemu se i danas nalazimo, tvrdi Vladimir Paar.
No i u ovom "međuledenom dobu" klima je i dalje promjenjiva, iako u manjoj mjeri, navodi. Izmjenjuju se toplija razdoblja i hladnija razdoblja, tzv. "mala globalna zagrijavanja" i "mala ledena doba".
"Na primjer "malo globalno zagrijavanje" u 10. i 11. stoljeću izazvalo je veliko taljenje ledenjaka na Arktiku i Grenlandu. Vikinzi su tada osnivali svoje farme na Grenlandu i bavili se tamo poljoprivredom i stočarstvom. Nasuprot tome, od 1645. do 1715. vladalo je "malo ledeno doba" koje je ostalo jasno zabilježeno, od velikog porasta cijene hrane na tadašnjoj burzi do zaleđenih krajolika na platnima tadašnjih slikara. Zimi je Jadransko more mjesecima bilo zaleđeno i po njemu su vozile saonice a primjerice Venecija, Temza i Bospor okovani ledom. Ljeti je povremeno znatno zahladilo, da čak znao pasti i kratkotrajni ljetni snijeg, s teškim posljedicama za poljoprivredu, da je cijena žita višestruko rasla, da je dolazilo do velike gladi i ratova za hranu", objašnjava fizičar upozoravajući kako su astronomi uočili da je upravo to razdoblje "malog ledenog doba" bilo popraćeno znatnim smanjenjem broja Sunčevih pjega, pa čak i njihovim privremenim nestankom.
"Slična pravilnost, ali manje izražena, uočena je i tijekom nekoliko kasnijih razdoblja zahlađenja. Kada je zadnjih desetak godina uočena ponovno pojava znatnog smanjenja broja sunčevih pjega, neki istaknuti američki i ruski astronomi su upozorili da se može očekivati početak višedesetljetnog zahlađenja na Zemlji i povećanja oblačnosti", objasnio je Paar dodajući kako je fizikalno to povezano s posljedičnim slabljenje magnetske sile Sunca koja djeluje kao "štit" koji djelomično štiti od kozmičkih zraka, izvanredno brzih električni nabijenih čestica koje Zemlju "bombardiraju" iz svemira i pospješuju stvaranje oblaka.
Dramatično smanjenje aktivnosti Sunca koje je zabilježeno u posljednje vrijeme dovodi do oblačnosti, a ta oblačnost dovodi do oborina i na koncu do smanjenja temperature.
Slabljenjem tog "štita" može se pospješiti stvaranje oblaka, nadalje objašnjava, čime može doći do povećanja oblačnosti s više oborina i zahlađenjem. No, kako kaže, zasad fizika još nije u potpunosti razotkrila mehanizam stvaranja oblaka u prisustvu električni nabijenih čestica i zato pouzdana fizikalna teorija još nije moguća. Istodobno, objasnio je, ima i nekoliko drugih prirodnih fizikalnih djelovanja koji mogu izazvati zahlađenje, ali oni nisu povezani sa sunčevim pjegama. I sama pojava Sunčevih pjega je proces karakteriziran determinističkim kaosom, kaže Vladimir Paar.
"Možda izgleda paradoksalno da znanost uspješno razotkriva kako se klima mijenjala čak i milijunima godina u prošlosti, a da nije u stanju pouzdano predvidjeti kako će se kretati sljedećih deset-dvadeset godina. No istina je jednostavna: dok je znanost (naročito fizika i biologija) u nekim aspektima izvanredno uspješna i moćna, u nekim pak aspektima nailazi na, bar zasad, nepremostive barijere. Klimatski sustav za to je ilustrativan primjer", kazao je.
