Što se tiće čistokrvnosti robusta, mene zanima još i to da li robusta u kojoj ima 10ak posto filifere može narasti 30 m ili joj filiferini geni ograničavaju rast. Ako može nesmetano narasti do te visine briga me da li je 100% čista ili mješana. Možda su mješane i otpornije na hladnoću od onih s pedigreom. I one ogromne robuste u Los Angelesu i ostalim kalifornijskim gradovima su također mješane, nije li tako?
Sve se to razlikuje od palme do palme. Neka filibusta ce rasti ekstremno brzo, brze od robuste, a neka veoma sporo, sporije od filifere. Neka ce dostici visinu od 30 metara dok neka nece ni pola od toga. Neka ce izdrzati -15, a neka ce izmrznuti vec na -5. Sve je to individualno, nema nekog pravila. Neki rasadnici tvrde da bas njihov hibrid ima sve pozeljne karakteristike, tj. da izdrzava najnize temperature, da najbrze raste i da najlepse izgleda, ali to su samo reklame, pitanje je sta je od toga stvarno. Tacno je da postoji tzv. "hybrid vigour", tj. snaga hibrida, koja hibridu omogucava da bolje podnosi uslove od oba roditelja. Ipak, ne verujem da je to slucaj sa svim filibustama, cak je verovatno i manje od 50%.
Bonanca je svojevrmeno pricao o mrazu i rasadniku "Eko-plant" u Podgorici. Naime, rasadnik je na otvorenom imao Washingtonije (Bonanca kaze filifere, mada su ciste filifere veoma retke pa su to verovatno bile filibuste), ali je u zimi 2005/06 naisao mraz od -12/-13. Manje od pola Washingtonija je taj mraz prezivelo, tj. to su one koje imaju taj "hybrid vigour". E sad kad bi se te prezivele Washingtonije ukrstile, mozda bi se dobile jos otpornije biljke, ali to najverovatnije necemo nikad saznati.
Sto se tice ogromnih robusti u Kaliforniji, neke od njih (one najstarije, najvece) su cistokrvni primerci, a one koje su sadjene u poslednjih 30-tak godina su sve filibuste. U Arizoni su uglavnom cistokrvne filifere, jer tamo klima ne pogoduje robustama, kao ni u Nevadi i Novom Meksiku. Na obali Meksickog zaliva (Od Teksasa do Floride) uglavnom su posadjene robuste, jer filifere ne podnose vlaznu toplu klimu kakvu taj deo SAD ima tokom leta. Ove mediteranske su uglavnom mesane, iako ima izvesnih cistokrvnih primeraka, uglavnom starih palmi sadjenih pre vise od 50 godina.
Internetom kruze glasine da u severnoj Turskoj postoji poseban kultivar Washingtonije filifere koji je dosta otporniji na mraz od obicne filifere, ali dok ne vidim neki dokaz za to, to su samo glasine. Cak i ako je to tacno, mozda je ta Washingtonija samo potomak Washingtonija koje su prezivele dogadjaj iz rasadnika u Podgorici, tj. da se radi o potomku hibrida koji mozda ima "dupli hybrid vigour".
Osim kod Washingtonija, hibridi predstavljaju problem i kod Phoenixa, koji inace vole da "svrljaju". Ne znam za to da je na Floridi problem naci seme Phoenix roebelenii, mada me to ne bi cudilo, vidjao sam hibride Phoenix roebelenii x canariensis i sl. Uglavnom, seme P. roebelenii je moguce dobiti iz Vijetnama i Laosa odakle ga i salju trgovci semenom, to seme je cistokrvno. Kada bi se cesce sadile P. dactylifera, cisto seme P. canariensis bi postalo teze naci u Dalmaciji, ali posto je P. dactylifera jako retka palma, a P. canariensis suvereno vlada jadranskom obalom, nema bojazni da ce se oni nesto puno hibridizirati, a pogotovu ako se ima na umu da plodovi P. dactylifera ne mogu lepo ni da sazru na Jadranu, tj. da seme nije klijavo. Samim tim se vec prepolovljava sansa za stvaranje hibrida.