Sabal havanensis iz Botan. vrta: iz svoga 'prošlog' života mogu vam dodati nešto preciznije podatke o tom zagrebačkom Sabalu. Kao ex-botaničar tj. apsolvent i pripravnik/početnik, od 1968-76 sam sjedio u tom Bot. vrtu i tamo 'posvojio' baš palme, juke i agave kojima se dotle nitko kod nas nije stručno bavio. Iz moga davnog dnevnika sam našao, da je dotada sjeme S. havanensis u Zgb. stizalo iz Botaničkih vrtova: Palermo (+), Catania, Antibes i Tartu (-). Znak (-) znači nije klijavo što je za očekivati iz tog staklenika u hladno-mračnoj Finskoj, a (+) znači da je većinom dobro izklijalo: stoga su ti zagrebački Sabali najvjerojatnije od sjemena iz Orto Botanico Palermo - odakle sam potom uzgojio još par primjeraka i 1970-tih presadio na otoku Krku, ali su dosad već stradali od ledene bure s posolicom. Jesu li to bili hibridi, nije se moglo jasno usporediti iz male zagrebačke zbirke, ali ako su križani - to je vjerojatno već u Palermu gdje imaju mnogo raznih Sabala i u vanjskom uzgoju.
Inače, S. havanensis ne priznaju u USA (a ovi bez pristupa na crvenu Kubu ne mogu provjeriti što je), dok isti Sabal u Španjolskoj, Kubi i Brazilu službeno vode za posebnu vrstu (najveći nasad imaju u Botan. vrtu Rio de Janeiro). I većina europskih S. havanensis (osim vrta Tartu) otprije izgleda potječu iz vrta Rio de Janeiro. Dok ostali veći Karibski otoci imaju svoje posebne - priznate Sabale, po svim prirodnim zakonima slično je vjerojatno za očekivati i na Kubi (a zašto to nije: možda je idejno-politički problem ?). - Lodd.: Martius 1853 je godina službene objave latinskog opisa (diagnoze) za tu kubansku palmu, a po krutim medjunarodnim standardima (svjetski Botanički kodeks), takav naziv se može odbaciti tek ako je tko već ranije tiskao latinski opis iste palme - što je nepoznato. Medjutim vrtni agronomi se često ne drže tih propisa, već kroz biznis proturaju svoje poznatije-češće nazive nevažeće u stručnoj botanici. - Sedum, 27. 6. 2008.