Jednom daaaavnije,pisao sam o svom iskustvu sa presađivanjem palmi,mislim na vađenje palmi iz zemlje i presađivanje u pitare.Jedine koje sam tako presađivao,bile su C.humilis,T.fortunei i nekoliko manjih P.canariensis.Moje iskustvo je to da su se uspješno i vrlo brzo nastavljale sa rastom samo one palme koje su na bazi debla imale bar 1-2 novih korijenova koji su tek počeli rasti,i koje nisu bili oštećeni ,odnosno posijećeni motikom prilikom vađenja.palme.Posijećeno korijenje odumire,pa onda trebamo ukloniti i dio najstarijih listova. Ti novi korijeni su omogućavali palmama novi život.Palme koje nisu imale tih novih nedirnutih korijena nisu se primale,ili su imale jako dugi period oporavka.Znači,prilikom vađenja palmi ili kod presađivanja i rezanja donjeg dijela korijenove bale treba gledati da se ne dira taj gornji sloj u kojem se nalaze ti korijeni koji su tek počeli rasti.Za takve operacije treba odabrati proljetno vrijeme,5. mjesec,kad se palme bude,počinju stvarati više novih listova,što znači da tada stvaraju i više novih korijenova,temperature nisu visoke,a i veća je vlažnost zraka.
Ovo je iskustvo kad se radi bez plastenika,ako imate plastenik,perlit i ostale pogodnosti onda palma može preživiti i grublje rezove,ali opet ne triba izazivati nevolje.