Ovo dodavanje soli mi zvuči zanimljivo, kako dozirate tu sol, da li je bacate direktno na zemlju ili je prvo otopite u vodi pa sa otopinom zalijete biljku? Da li bi se ovakva zaštita mogla primjenjivati i za ostale sukulente, npr. za agave?
Kao što sam nekidan obećao u temi 'Yucca aloifolia', na gornje pitanje zbog off-topica i mogućega šireg interesa odgovaram tu opširnije u novoj posebnoj temi. Kao opći uvod, zimska korist i podnošljivost soli se nikad ne mogu primjeniti protiv mraza paušalno za cijele grupe, nego se to podosta razlikuje od vrste do vrste, pa neke inače neotporne na sol ili vapno to može otrovati. Samo tzv. 'bazifilne' vrste koje već prirodno u svom zavičaju rastu po vapnenastim pustinjama ili slanim stepama, mogu ovo podnesti - ali im je tada otpornost na mraz dosta povećana za nekih
2C do 5C naniže ili još niže, pa tada mogu prezimiti i vani na kontinentu uz dvocifrene mrazove.
Bazifilni egzoti što prirodno rastu u zavičaju na vapnastom ili slanom tlu, promrznu najjače i najbrže baš na humozno-kiseloj zemlji već pri blažem jednocifrenom mrazu. Zato ih je najbolje zbog uspješnog prezimljavanja posaditi u zemlju od 1/2 do 3/4 vapnastog pijeska (npr. za posipanje staza ili stara žbuka-malter od ruševnih kuća) + ostalo obična vrtna zemlja
(svakako bez treseta i humusa), tako da joj alkalnost bude najmanje pH =
7,5 do 9. Takva vapnena zemlja mora biti do dubine najmanje 1m, ne samo posipati vapnenac tek ukrasno po površini da nas zavara (ali biljkama to ne pomaže). Na tom će ljeti sporije rasti, ali su zimi puno otpornije, teže promrznu i ne gnjiju od vlage. Za još veću otpornost protiv mraza, dodaje se zimi manjeviše soli kao
antifriz i to ne obična čista sol (NaCl npr. TuzlaSo) nego krupne morske soli (najbolje tehnička sol za sipanje ulica) koja je bilju manje otrovna jer poput mora uz NaCl sadrži još oko 1/4 sulfata, karbonata itd. Ta sol se ne dodaje u tekućoj otopini jer bi izazvala nagli kemijski šok, nego se suha posipa gore po tlu da se pomalo dugo otapa i upija, a kod najjače bazifilnih egzota (pod A) se može usitnjena uoči mraza još naprašiti i po mokrom lišću poput prirodne posolice.
Ključno je znati da se razne slične vrste iz istih rodova jače razlikuju po otpornosti na sol i vapno, pa to dobro podnosi npr.
Yucca aloifolia, Agave americana, Washingtonia, Chamaerops i Phoenix canariensis, ali ostale juke, agave i palme slabije ili nikako. Takav slani antifriz ne podnose i može ih uništiti npr. Laurus, Magnolia, Viburnum tinus, Cedrus deodara, Yucca gloriosa, itd. Slijede 2 kraća popisa egzota kojima je uz taj dodatak soli + vapna moguće manjeviše pojačati zimsku otpornost protiv smrzavanja i gnjilenja za vanjski uzgoj na kontinentu (isprobano u Zagrebu kroz par desetljeća):
A)
Najotpornije su zimi vani uz obilje vapnastog tla (oko 3/4) + po 1 veliku žlicu soli svake sedmice, pojačava im otpornost na dvocifrene mrazove po
5C naniže (nego bez soli i vapna):
Pittosporum tobira, Casuarina helmsii, Cupressus arizonica, Agave americana, Ag. univittata i Carpobrotus acinaciformis.
B) Poluotporne su za umjereno vapnasto tlo (1/2 do 1/3) + po 1 manja žličica soli svakih 15 dana, otpornost na mraz je pojačana oko 2C naniže (tu pomaže još i pasivna zaštita):
Ficus carica, Eucalyptus gomphocephala (ne ostali), Casuarina stricta, Cas. lepidophloia, C. decaisneana (ne C. equisetifolia!),
Phoenix canariensis, Chamaerops humilis, Washingtonia, Poinciana gilliesii, Opuntia tuna, Op. barbarica, Yucca aloifolia (ne druge juke), ...itd.