jedan clan s eps-a koji zivi na krimu mi je reko da zna da su se na jugu krima sadile te palme it turkmenistana 50ih i 70ih i da su prezivljavale temp do -15, i manje, te uz potpunu defolijaciju iduce godine donosile jestive plodove. on zivi na sjeveru krima , a reko je da ce se raspitat o njima jos i kad doje u posjed toga sjemena da ce mi poslati. sad samo mogu cekat.
Ne vjerujem da ćeš ikad dobiti sjeme P. dactylifere koja je rodila na Krimu. Pokušali su ih saditi no bezuspješno. Na Krimu su smrzavale povremeno, a na obali Crnog mora prema Sočiju nisu rađale zbog velike količine vlage
kada govorimo o tim palmama to ne bi trebale biti te iste iz Turkmenistana iako je među podacima koje je Sedum naveo o Phoenix X sizaya Saakow mnogo onih koji se podudaraju. One u Turkmenistanu (Kyzil-Atreku) su čiste P. dactylifere koje su selekcijom prilagođene klimatskim uvjetima suhih polupustinjskih područja oko rijeke Atrek. U ovoj temi je riječ o nečemu Phoenix x nešto što je proizvoljno stavljeno. Na to je u samom startu upozorio Pivi. Dakle u samom startu ime ne štima. Da je križanac datulje i nekog drugog Phoenixa onda bi bilo Phoenix dactylifera x theophrastii ili već neka druga kombinacija. Da je kultivar onda bi bilo Phoenix dactylifera hor. sizaya. Većina podataka koji su spomenuti o Phoenix X sizaya Saakow se podudaraju s Phoenix dactyliferom iz Turkmenistana.
Zamalo jedine otporne, koje tu još nisu isprobane jer nije bilo dostupnog sjemena ni sadnica, dosad su preostale Trachycarpus wagnerianus, Rhapidophyllum hystrix, Nannorhops ritchieana - i nadasve tzv. 'ruska datula' tj. vrtni hibrid Phoenix X sizaya Saakow , koja je navodno od svih perastih palmi daleko najotpornija: Na sjeveru Crnog mora, Krimu, obali Kavkaza i u nutarnjem ruskom Turkestanu raste bez štete do -15C, a do -18C lišće promrzne ali opet novo tjera iz debla i tek oko -20C posve ugine. Ova preživljava i uz luku Novorosijsk koja je po olujnoj buri i mrazu slična Senju, iako tu ne dozori plod koji je inače sladak i jestiv kao sitnije datulje.
Sedum, 29. 06. 2008.
Otpornost je približna onoj koju sam našao u literaturi za Ph. dactyliferu iz Turkmenistana, na jednom mjestu -15,4, a na drugom -15,6 u suhim uvjetima. To su najniže temperature koje su imali na plantaži od početka eksperimenata s datuljama u Kyzil-Atreku. Znači ako su preživljavale te temperature možda su mogle još malo u minus izdržati. To isto ne znači da su mogle izdržati iste takve temperature na Krimu gdje je puno više vlage zimi i gdje su smrzavale. Plodove na Krimu nisu donosile koliko sam uspio pronaći. Vidjeli ste slike u temi Jubaea chilensis da u Nikitskom bot. vrtu štite palme, vjerojatno su štitili i P. dactylifere pa im nije pomoglo.
U Turkmenistanu su plodovi dozrijevali i postigli su zadovoljavajuću kvalitetu, koja se istina nije mogla mjeriti s onom od Ph. dactylifera u Tunisu, Izraelu i drugdje.
Mislim da je ime Phoenix X sizaya Saakow plod miješanja podataka o Ph. dactyliferi iz Turkmenistana pronađenim kod S. G. Saakova (1954: 232, 265-268) i podacima o otpornijem kultivaru Ph. canariensis hort. glauca (tzv. "sizaye" forme) iz okolice Sočija iz monografije A. I. Kolesnikova (1974: 604 ili u prethodnom prvom izdanju).
Ako netko želi provjeravati, mogu mu poslati dijelovi knjige koji se odnose na spomenute datulje u Turkmenistanu (imam i nešto iz članaka turkmenskog časopisa za botaniku koji je izlazio u sovjetskom razdoblju) i P. canariensisu "sizaye forme", tj. = Ph. canariensis hort. glauca.